Moj internet dnevnik
Marija Lugarić
Blog
utorak, ožujak 31, 2009
Vlada je nakon višednevnog (a čini mi se i višemjesečnog) nećkanja i bakćanja s teorijom ("nismo u recesiji jer...") i praksom (ljudi ipak lošije žive), odlučila ipak priznati da smo u banani i predstavila je deset Sanaderovih zapovijedi za spas Hrvatske.

Ne ulazeći sad u smisao nekih koje su već neslavno propale (maturalci u Hrvatskoj), prva je na toj listi zapovijedi rebalans proračuna.

I dočekali mi
rebalans proračuna. U ponedjeljak smo o rebalansu raspravljali u Hrvatskom saboru i nakon proučenog dokumenta, a i cjelodnevne rasprave, iako nisam nešto osobito pametnija, ipak mogu zaključiti da nam rebalans, ovakav kakav je predložen, teško može biti izlaz.

Dok mi je s jedne strane logičko i razumljivo (načelno) smanjenje rashoda (kao logična posljedica smanjenja prihoda u proračunu koji su pak sad posljedica lošeg vođenja politike), nije mi logično da se u kriznoj situaciji smanjuju plaće učitelja, nastavnika, liječnika... I to mi nije ni na koji način prihvatljivo. Jer - ako se loše živi (a živi se), kako se može bolje živjeti s manjim plaćama?

S druge strane, osim rezanja rashoda, ja samo očekivala (ah, zablude li!) od rebalansa proračuna da pokaže jasno svjetlo na kraju tunela. Jer, problemi su prilike (reče jednom neki mudrac). I tako pametni gledaju na krizu - shvaćaju je kao trenutno zlo koje, ako se pametno managerira, može biti početak nove orijentacije i novih politika. I ja sam očekivala da će se Vlada u prijedlogu za nešto kao razvojnu šansu i opredijeliti.

Vlada je mogla izabrati povećana ulaganja i subvencije gospodarstvu, Vlada je mogla izabrati ulaganje u nove tehnologije, Vlada je mogla izabrati novu poreznu politiku.... Vlada je mogla izabrati štošta (što ekonomisti svakako znaju bolje od mene). Tragično je da je Vlada izabrala jedno veliko ništa! 

Zapravo, nije baš Vlada izabrala veliko ništa. Vlada je izabrala sve srezati. To se lijepo vidi i u
prijedlogu rebalansa. Osobno, tragičnim i pogubnim smatram velike Vladine škare u obrazovanju i znanosti. Dugoročno nas ništa osim boljeg obrazovanja, inventivnije znanosti i razvoja i transfera tehnologija ne može izbaviti iz banane kojoj smo se našli (uglavnom svojom krivicom).

I zato mi stvarno nije jasno kako ćemo mi to postati toliko proklamirana "zemlja znanja" (što nam je, navodno, jedan od strateških razvojnih ciljeva), ako se tako maćehinski odnosimo prema znanju i obrazovanju.

Što nosi rebalans u ovom području? Donosi:
- značajna umanjenja na plaćama prosvjetara (koji će opet postati najpotplaćeniji od svih javnih službi iako su gotovo svi u pravilu visokoobrazovani), 
- umanjenje na svim preventivnim programima (prevencija nasilja -40%, prevencija ovisnosti -40%...), 
- poticanje darovitih -50%,
- izrada kurikuluma (navodno strateški projekt od povijesne važnosti) - 27%,
- usavršavanje nastavnika -30%,
- projekt reforme osnovnog školstva -50%,
- mreža škola i projekt jednosmjenske nastave -50%,
- knjige u knjižnicama - 100% ukidanje i novi plan je 0 kn,
- opremanje škola -10%,
- kapitalne investicije u školstvu -12%,
- pružanje stručnih usluga u srednjem školstvu -43%,
- revizija postojećih i izrada novih programa u srednjem školstvu - 50%,
- modernizacija programa srednjeg školstva - 80%,
- sufinanciranje programa cjeloživotnog učenja - 54%,
- pripreme za državnu maturu -10%,
- programi i projekti znanstveno-istraživačkih i razvojnih djelatnosti -15%,
- razvoj na znanju utemeljenih malih i srednjih trgovačkih društava -30%,
- poticaji tehnologijskoj infrastrukturi -17%,
- razvoj tehnološke infrastrukture -40%,
- poslovno inovacijski centar - 100% - ostalo 0 kn,
- Institut za tehnologiju - 100% - ostalo 0 kn,
- poticanje znanstvene izvrsnosti -50%,
- znanstvena oprema -37%,
- stipendije -25%,
- provedba bolonjskog procesa -13%,
- programi poboljšanja studentskog standarda -13%,
- studenski domovi  javno privatno partnerstvo -100% - ostalo 0 kn...

I imate toga koliko vam srce želi. Minus do minusa. I niti jednog plusa, niti jedne vizije, niti jednog strategijskog prioriteta...

A onda se čudimo kako smo i zašto završili u banani...   


marijalugaric @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
Put ka sreći
Nema prevare, nema predaje
Pollitika
pollitika
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
320275
Trenutno:
 
Index.hr
Nema zapisa.